Uz obilježavanje ovogodišnjeg Svjetskog dana socijalnog rada, 15. ožujka, naše djelatnice i volonterke socijalne struke pisat će vam o različitim temama socijalnog rada. Naša Antonia Lonac piše o psihičkom ili emocionalnom zlostavljanju djece, a ističe: Psihičko zlostavljanje često djecu pogađa dublje od fizičkog.
Jedan od vrlo suptilnih oblika nasilja nad djecom, indirektno prisutan u gotovo svim drugim oblicima nasilja jepsihičko (emocionalno) zlostavljanje koje može imati velike posljedice za kasniji razvoj djeteta.
U novije vrijeme doznalo se, poduzelo i učinilo mnogo toga povodom sprječavanja tjelesnih oblika nasilja. Međutim ono o čemu se još uvijek ne govori dovoljno je psihičko ili emocionalno nasilje. Sama priroda, pojam i definicija psihičkoga nasilja, postavljanje jasnih granica kao i samoobrambenih mogućnosti djeteta, nerijetko izmiču (ne)vještim zakonskim normama, a u praksi je dokazivanje takvog oblika nasilja vrlo problematično.
Pod psihičkim nasiljem podrazumijevamo trajno neprijateljsko raspoloženje prema djetetu, neprihvaćanje, nijekanje i odbijanje djeteta kao osobe, iskaze, radnje i postupke pomoću kojih se dijete vrijeđa, omalovažava, ucjenjuje, ponižava, kažnjava, zastrašuje, terorizira, izolira i slično. Dakle psihičko zlostavljanje se odnosi na slučajeve kada roditelji trajno propuštaju iskazivanje ljubavi ili pažnje svojoj djeci, te na situacije kada se djetetu prijeti, podruguje mu se ili viče na njega. Sve to dovodi do toga da dijete gubi samopouzdanje i samopoštovanje te postaje nervozno i povučeno.
Previsoka roditeljska očekivanja i perfekcionizam roditelja pogubni su za djetetovo samopoštovanje te mogu imati negativne posljedice po psihički razvoj djeteta. Psihičko zlostavljanje često djecu pogađa dublje od fizičkog.
Osnovni preduvjet normalnog psihičkog razvoja djeteta koje podrazumijeva osjećaj sreće i samopouzdanja je roditeljska ljubav, ohrabrivanje i poticanje. Ako roditelji često iskazuju nepodnošljivost prema djetetu, prijete mu, sarkastični su, kritični ili ljuti kod djece stvaraju osjećaj nevoljenosti i neprihvaćanja pa djeca počinju sebe doživljavati na način da uopće ne zaslužuju biti voljena. Takav osjećaj može imati ozbiljne posljedice na razvoj ličnosti djeteta, a može mu stvarati velike poteškoće u realiziranju uspješnih veza u odrasloj dobi.
Stoga je vrlo važno da dijete ima uz sebe odrasle osobe koje pokazuju interes za njega, podržavaju ga i često razgovaraju s djetetom o onom što mu se događa. Na razvoj samopoštovanja djeteta najviše će utjecati iskrene pohvale i interes roditelja.
