Svaki oblik nasilja u osnovi je težnja nasilnika uspostaviti određeni oblik kontrole i nadmoći nad žrtvom. Najčešći oblici ekonomskog nasilja su: uskraćivanje i/ili oduzimanje financijskih sredstava, dovođenje žene u položaj da moli za novac, davanje „džeparca“ uz potpunu kontrolu kućnog budžeta, zabrana pristupu kreditnim karticama i bankovnom računu, učestale provjere potrošenog novca… O ekonomskom nasilju i načinu izlaska iz njega, piše volonterka Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije, psihologinja Marija Volarić.
Članak je pisan s prvenstvenim osvrt na ekonomsko nasilje nad ženama, koje je u našem društvu više zastupljeno. Takvo nasilje, naravno, može se pojaviti i od strane žena nad muškarcima.
Ekonomska i društvena moć žena unatoč emancipaciji i većoj zastupljenosti žena na tržištu rada u globalu je značajno slabija u odnosu na muškarce koji uživaju većinu visokih i uglednih položaja koji im omogućuju većinsko raspolaganje ekonomskim dobrima. Nejednakost u pristupu i ostvarenju ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava pridonosi ekonomskoj ovisnosti žena o muškarcima, a takvo stanje u društvu reflektira se i na samo funkcioniranje unutar obitelji. Problem ekonomskog nasilja uvršten je 2009. godine u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i time postao kažnjiv zakonom RH. S porastom društvene svijesti o neprihvatljivosti takvog ponašanja, porastao je i broj prijava nasilja u obitelji.
Svaki oblik nasilja u osnovi je težnja nasilnika uspostaviti određeni oblik kontrole i nadmoći nad žrtvom.
Ekonomsko nasilje je zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganje osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb djece.
Istraživanje koje je provedeno 2010. godine u Hrvatskoj (Klasnić, 2014) navodi da je 25% žena doživjelo neki od oblika ekonomskog nasilja. Najčešći oblici ekonomskog nasilja su: uskraćivanje i/ili oduzimanje financijskih sredstava, dovođenje žene u položaj da moli za novac, davanje „džeparca“ uz potpunu kontrolu kućnog budžeta, zabrana pristupu kreditnim karticama i bankovnom računu, učestale provjere potrošenog novca, zabrana sudjelovanja u financijskim odlukama, uskraćivanje informacija o obiteljskim prihodima, zabranu zapošljavanja, oštećenje ili uništenje ženine imovine, ucjenjivanje financijskim sredstvima, uskraćivanje prava na obrazovanje ili zdravstvenu zaštitu, generiranje zajedničkih ili isključivo ženinih dugova, neplaćanje alimentacije (prema Ajduković, Pavleković, 2000; Fawole, 2008; Klasnić, 2014). Kod zaposlenih žena nasilnici koriste strategije koje dovode do napuštanja radnog mjesta, a neke od njih su prijetnje i fizičko onemogućavanje odlaska na posao, neizvršavanje obveza prema djeci (otići po njih u vrtić, školu, nahraniti ih, čuvati u kući), dolasci na ženino radno mjesto, uznemiravanje pozivima tijekom radnog vremena, uznemiravanje suradnika na poslu.
Obitelji u kojima se zbog tenzija i materijalnih briga pojavljuju oblici ekonomskog zlostavljanja, najčešće uz ekonomsko proživljavaju fizičko i psihičko nasilje. Najkonzistentniji prediktori pojavnosti nasilja vezani su za razne ovisnosti partnera nasilnika. Partnerova konzumacija alkohola i sklonost kockanju i klađenju, kao i financijski problemi u vezi podržavaju pretpostavku teorije obiteljskog stresa prema kojoj povećana razina stresa u obitelji čini obitelj sklonu pojavnosti nasilja (Klasnić, 2011). Osim majčine izloženosti, 85% djece prisustvuje nasilju što za posljedicu ima brojne emocionalne, kognitivne i socijalne probleme.
Nasilje ne poznaje društveni status
Istraživanja u Hrvatskoj odstupaju od stereotipa da je nasilje vezano za obitelji nižeg socioekonomskog statusa. Ispitivane žene i nasilnici pripadaju različitim kategorijama društva s obzirom na dob, stupanj obrazovanja, radni i materijalni status. (Maslić Seršić 2010).
Ekonomska ovisnost najčešći je razlog zbog kojeg žrtva ostaje u braku s nasilnikom, stoga je ekonomska neovisnost neophodna za eliminaciju zlostavljanja jer mnoge žene koje žive u nasilnim vezana često moraju birati između siromaštva i nasilja (Circle of Prevention, 2002). Međutim problem ekonomskog nasilja je i taj što ono ne prestaje napuštanjem partnera, jer nasilnik može i dalje koristiti svoj položaj neizvršavanjem financijskih obveza prema ženi ili zajedničkoj djeci, kao što je plaćanje alimentacije.
Osnaživanje osobnih resursa
Činjenica da se zaposlene i nezaposlene zlostavljane žene ne razlikuju u stupnju nasilja kojem su izložene ni tjelesnim posljedicama koje zbog njega trpe kada odluče potražiti pomoć društva i aktivno se suočiti s nasiljem (Klasnić 2014) govori o nužnoj potrebi veće osvještenosti društva i osjetljivosti prepoznavanja ekonomskog nasilja te osnaživanja žena koje su žrtve nasilja.
Zaposlenost i sam rad koji omogućuju financijsku neovisnost, imaju važnu psihološku funkciju u formiranju identiteta, samopoštovanja i uvjerenja o vlastitoj vrijednosti što može doprinijeti i olakšati odluku žrtve o napuštanju nasilnika.
Psihološki resursi važan su faktor za aktivno suočavanje
- Samopuzdanje: pozitivno vrednovanje sebe i vjerovanje u vlastite sposobnosti i mogućnosti djelovanja (Mogu potražiti pomoć!)
- Samopoštovanje: vjerovanje da smo vrijedni kao i drugi ljudi, da zaslužujemo dobrobit (Ne zaslužujem obezvrjeđivanje, zaslužujem pomoć!)
- Unutarnji lokus kontrole: vjerovanje da možemo utjecati na situacije u kojima se nalazimo, da one nisu posljedica sudbine i nesreće (Sreća će doći ako sama potražim pomoć!)
- Socijalna podrška: razumijevanje i pomoć bliskih osoba (Nije sramota razgovarati o problemu koji me muči, mogu se povjeriti nekome tko će mi pomoći!)
Nasilnici često obeshrabruju, ponižavaju, obezvrjeđuju, ograničavaju djelovanje i socijalno izoliraju žrtve upravo da bi ih razoružali važnim resursima i onesposobili da im se suprotstave. Osim toga, nasilnici se koriste i prijetnjama kojima je cilj onemogućiti osobu da aktivno djeluje i da se suoči s nasiljem, nego da se emocionalno bori u sebi trpeći.
Česte prepreke u suočavanju s nasiljem:
- Sramota me progovoriti o onome što proživljavam.
- On koji me zlostavlja ima i svojih svijetlih trenutaka.
- Moja okolina me ne bi podržala u napuštanju nasilnika.
- Za djecu je bolje odrastati uz nasilnog oca nego bez ikakovg oca.
- Materijalno se ne mogu uzdržavati.
- Nemam kamo otići.
Nisi sama, povjeri se onima koji će te razumjeti i pružiti potrebnu pomoć na sigurnoj adresi.
Marija Volarić
Literatura:
Ajduković, Marina i Pavleković, Gordana (2000). Nasilje nad ženom u obitelji. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.
Circle of Prevention (2002). Economic Independence for Women Leaving or Living in Abusive Relationships.
URL: http://www.gov.nf.ca/VPI/publi… (7.5.2022.)
Fawole, Olufunmilayo I. (2008). Economic Violence To Women and Girls – Is It Receiving the Necessary Attention? Trauma, Violence, & Abuse, vol. 9 (3): 167-177.
Klasnić K. (2011). Ekonomsko nasilje nad ženama u intimnim vezama uhrvatskom društvu- konceptualne pretpostavke. Soc.ekol. Zagreb, vol. 20, 3, 335-355.
Klasnić K. (2014). Konstrukcija i evaluacija skala namijenjenih mjerenju prepoznavanja i iskustava ekonomskog nasilja nad ženama u intimnim vezama. Doktorski rad. Zagreb: Filozofski fakultet Zagreb
Maslić Seršić, D. (2010). Ekonomsko nasilje nad ženama; manifestacije, posljedice i putovi oporavka. Autonomna ženska kuća Zagreb, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Zagreb.
